Česta pitanja

Energetski certifikat je energetska iskaznica objekta koja sadrži osnovne podatke o općem stanju zgrade, njezin energetski razred, rok valjanosti certifikata i njegovu oznaku te podatke o ovlaštenim osobama koje su ga izradile i izdale. Sadrži i podatke o tehničkim sustavima i korištenju obnovljivih izvora energije, energetske potrebe zgrade, prijedlog mjera za racionalniju uporabu energije te dodatne informacije vezane uz sam objekt.

Osim zakonske usklađenosti, energetski certifikat vlasniku pruža uvid u stvarno stanje zgrade i konkretne prijedloge mjera za smanjenje potrošnje energije — od poboljšanja toplinske izolacije do optimizacije sustava grijanja i hlađenja. Te mjere mogu biti osnova za planiranje investicija i prijavu na programe sufinanciranja energetske obnove.

Primjerice, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kroz svoje redovne programe sufinancira investicije i poboljšanje energetskih razreda objekata u iznosima čak do 80% ukupnih troškova investicije. Programi sufinanciranja se najčešće odnose na investicije u vanjsku ovojnicu, fasadu, krovište, termotehnički sustav – dizalice topline, sustave obnovljivih izvora energije – solarne panele i baterijske sustave.

Energetski certifikat je zakonska obveza u sljedećim situacijama:

• prije ishođenja uporabne dozvole za novu ili rekonstruiranu zgradu
• prije prodaje zgrade ili njezina posebnog dijela — certifikat mora biti predan kupcu
• prije iznajmljivanja, zakupa ili leasinga — certifikat mora biti dostupan najmoprimcu
• u oglasima za prodaju ili najam objavljenim u medijima — obavezno navesti energetski razred

Obveza energetskog certificiranja ne odnosi se na:

• zgrade koje se koriste za vjerske obrede ili aktivnosti
• privremene zgrade s rokom uporabe dvije godine ili manje, industrijska postrojenja, radionice i nestambene poljoprivredne zgrade s malim energetskim potrebama
• stambene zgrade koje se koriste manje od četiri mjeseca godišnje
• slobodnostojeće zgrade s ukupnom korisnom površinom manjom od 50 m²

Energetski certifikat izdaju ovlaštene osobe i ovlaštena društva koja imaju ovlaštenje nadležnog ministarstva i upisana su u registar ovlaštenih osoba.

Ovlaštenje se izdaje odvojeno za zgrade s jednostavnim i za zgrade sa složenim tehničkim sustavom. ENERGOCERT je ovlašten za obje skupine. Više o tome na stranici Energetski certifikati.

• Osnovni podaci o nekretnini: adresa, površina, godina gradnje i vrsta objekta.
• Pristup objektu tijekom pregleda, potreban je pristup svim prostorijama.
• Podaci o sustavima grijanja, hlađenja i ventilacije, ako postoje.
• Građevinska dokumentacija, projekti i nacrti, ako su dostupni.

Dokumentacija nije obavezna. Ako je nemate, potrebne podatke prikupljamo mjerenjem na terenu.

Nakon obavljenog energetskog pregleda izrada certifikata najčešće traje između dva i tri dana, ovisno o složenosti objekta i tehničkih sustava te dostupnosti projektne dokumentacije. Po potrebi je moguća i hitna izrada isti dan.

Rezervirajte termin

Energetski certifikat vrijedi 10 godina.

Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, pri čemu A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred.

Važeći propisi u RH propisuju da novogradnja mora biti najmanje energetskog razreda B, a nZEB standard (gotovo nula-energetska zgrada) obvezan je za sve nove zgrade. Većina zgrada izgrađenih prije 1990-ih svrstava se u razred E ili lošije.

Zakon o gradnji propisuje da vlasnik nekretnine prije prodaje mora imati energetski certifikat. Dužan ga je kupcu predati, a potencijalnom kupcu dati na uvid.

U oglasu za prodaju nekretnine objavljenom u medijima potrebno je navesti energetski razred zgrade. Ako oglas objavljuje ovlašteni posrednik u prometu nekretnina, i on mora navesti energetski razred, koji je ključan podatak u energetskom certifikatu.

Cijena ovisi o vrsti i veličini nekretnine. Točna cijena definira se prema površini, vrsti i složenosti objekta. Rasponi cijena nalaze se na stranici Cjenik.

Da. Obveza vrijedi neovisno o tome je li postupak legalizacije dovršen.

Zakon o gradnji vlasniku nalaže četiri stvari prije prodaje, najma, zakupa ili leasinga: pribaviti certifikat, predati ga kupcu ili najmoprimcu, dati ga na uvid zainteresiranima te u oglasu navesti energetski razred.

U praksi to znači da certifikat izrađujemo prema zatečenom stanju objekta, onakvom kakvo je na dan pregleda.

Pravni temelj: članak 24. Zakona o gradnji.

Da, to su dva različita dokumenta.

Elaborat je dio projektne dokumentacije i pokazuje kako je zgrada zamišljena. Energetski certifikat je dokument o završenoj zgradi i izdaje ga ovlaštena osoba nakon energetskog pregleda. Za prodaju je potreban certifikat, bez obzira na to što elaborat postoji i tko je vlasnik nekretnine.

Elaborat nam koristi pri izradi, jer sadrži podatke o ovojnici i tehničkim sustavima, pa nam skraćuje posao.

Pravni temelj: članak 24. Zakona o gradnji.

Ovisi o tome je li riječ o ruševini ili o zapuštenoj, ali uporabljivoj zgradi.

Za ruševine se certifikat ne izdaje. Ruševinom se smatraju ostaci zgrade koja je zbog oštećenja ili nedostatka pojedinih dijelova izgubila svoja svojstva, zbog čega nije prikladna za uporabu prema svojoj namjeni i zbog toga se ne koristi najmanje pet godina.

Ako se zgrada ne koristi, ali je u uporabljivom stanju i po namjeni je predviđena za grijanje na +18 °C ili više, certifikat je potreban.

Granicu je često teško procijeniti s fotografija. Javite nam se s opisom stanja pa ćemo reći je li certifikat potreban.

Pravni temelj: članak 23. Zakona o gradnji.

Da, propisane su novčane kazne.

Za pravne osobe iznose od 3.000 do 6.000 eura, a za fizičke osobe od 1.000 do 2.000 eura. Kažnjava se vlasnik zgrade ili njezina posebnog dijela koji certifikat ne pribavi prije prodaje.

Izrada certifikata stoji znatno manje od najniže kazne, a s pregledom i izradom stignemo unutar 48 sati, pa nije razlog za odgodu prodaje.

Pravni temelj: Zakon o gradnji, prekršajne odredbe.

Da. Certifikat treba pribaviti prije izdavanja uporabne dozvole.

Obveza je na investitoru, odnosno vlasniku zgrade za koju se certifikat izdaje, osim ako Zakon za pojedini slučaj ne propisuje drukčije.

Za novogradnju certifikat izrađujemo na temelju glavnog projekta, izjave izvođača, završnog izvješća nadzornog inženjera i pregleda zgrade.

Pravni temelj: članak 24. Zakona o gradnji.

Certifikat je obavezan, a Zakon ne propisuje tko ga plaća.

Od 1. siječnja 2016. zgrada ili njezin posebni dio, primjerice stan ili ured, ne smije se iznajmljivati, davati u zakup ili na leasing bez energetskog certifikata. Odgovornost je na vlasniku dijela koji se iznajmljuje, pa on snosi i sankcije ako certifikata nema. Tko će platiti izradu, stvar je dogovora.

Certifikat se može izraditi za pojedinu samostalnu uporabnu cjelinu ili za cijelu zgradu, pri čemu certifikat cijele zgrade obuhvaća i tu cjelinu.

Kod višestambenih zgrada vlasnici se često dogovore o zajedničkoj izradi, što je povoljnije nego da svatko naručuje zasebno.

Pravni temelj: članak 203. Zakona o gradnji.

Da. Zgrade upisane u registar kulturnih dobara nisu izuzete od obveze.

Potrebno je obaviti energetski pregled i izraditi certifikat, a kod zgrada javne namjene s korisnom površinom većom od 250 m² certifikat se izvjesi na vidnom mjestu. Obveza vrijedi ako je zgrada po namjeni predviđena za grijanje na +18 °C ili više.

Kod zaštićenih zgrada mjere poboljšanja predlažemo tako da budu provedive uz uvjete konzervatorske službe.

Pravni temelj: članci 23. i 24. Zakona o gradnji.